Glas predstavlja najmanji raspoznatljivi govorni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.

Jedan glas može varirati sve dok ne dođe do rasprostiranja drugog glasa. Tada se mogu početi mješati kao u situaciji „On je tu bio.“ Pa postane nejasno da li se radi o P ili B.

Glas pripada govoru, kao konkretnoj realizaciji jezika.I zbog toga smo rekli da je konkretan i promjenljiv.Govornici učeći prepoznaju onaj minimum glasova u svakoj izgovorenoj varijanti.Jer je jedan glas veoma razlicit kada se koristi u razlicitim rijecima i kontekstima.

Neka obilježja glasa nisu bitna za sporazumijevanje. A bitna obilježja cine fonem,jer bitna obilježja učestvuju u razlikovanju značenja riječi.. Prema tome fonem je skup razlikovnih obilježja.U ljudskomjeziku, fonem je najmanja jedinica govora koja je bitna za značenje. Fonemi se obično bilježe unutar kosih crta (npr. /t/).Fonem može uključivati donekle različite zvukove ilialfone.

Uobičajeni test, da ustanovimo da li dva alofona pripadaju istom fonemu, je traženje minimalnog para: riječi koje se razlikuju samo za jedan fonem kojeg proučavamo.

Foneme izdvajamo suprotstavljanjem 2 riječi kojima se samo jedan dio izraza razlikuje npr. Piti Pio Biti Bio.. Ako se značenje riječi promjenilo,onda su u pitanju varijante dva fonema. U ovom slučaju riječ je o fonemima P-B. Fonemi imaju razlikovnu sposobnost.

U lingvistici se glas i fonem veoma razlikuju. Glas je rezultat govora znači mi kada govorimo proizvodimo glasove. Svaki govornik našeg jezika ovisno o svojim govornim organima makar malo drugačije realizira jedan isti fonem. Zato nekoga možemo prepoznati po glasu. Onaj minimum razlika nekog glasa koji ostaje isti kod svih govornika jednog jezika čini fonem. Naš jezik ima 30 fonema.

Struja koja je potrebna za izgovor glasa dolazi iz pluća i prolazi kroz dušnik gdje se u grkljanu nalaze glasnice. Pri izgovoru nekih glasova glasnice su zategnute. Onda glas provučen kroz glasnice ulazi u grlo pa u ždrijelo, odakle ide u usnu duplju. I tu glas dobviva svoj konačni oblik. Kada govorimo kroz  nos svi postaju nosni a ne samo (n,nj,m).